Recenzija za šahovsku početnicu
Šahovska početnica s radnom bilježnicom Tri, četiri, pozor, šah! napisana je u duhu poštivanja najsuvremenijih didaktičkih i metodičkih dostignuća. Autori gotovo svih šahovskih početnica koje sam imao u rukama, iako vrlo kvalitetno i stručno napisanih, nisu imali u vidu da bi ih djeca mogla i sama uzeti u ruke i tako se još više zainteresirati za samu građu, pa tako ne bi služile samo šahovskim trenerima u podučavanju te najplemenitije vještine. Udžbenik je pisan u bajkovitom ozračju: kontekst kraljevskog dvora, princeza koja je jedinica ostarjeloga kralja, savjeti boginje Caisse koja daje kralju preporuku kakve bi osobine trebao imati budući suprug njegove kćeri i njegov nasljednik…Jasno je da viteški turnir koji će se održati, neće biti onakav kakav gledamo u povijesnim filmovima, no što se tiče strukture, gotovo da će biti isti: crni i bijeli vitez, lovci, kraljevi, biskupi, konji, kule, princeze koje bi htjele postati vitezovi… Suprotno većini današnjih udžbenika iz bilo kojeg područja, ovdje autori vode računa o tome da će knjigu, osim dječaka, uzeti u ruke i djevojčice. Prekrasne bajkovite ilustracije dodatni su stimulans djevojčicama kojima je, to svaki šahovski trener zna, potreban mnogo složeniji sustav motivacije za šah nego dječacima.
Šahovska pravila izlažu se vrlo sistematično. Šturih je definicija vrlo malo, a gdje god se može, šahovska se pravila objašnjavaju i kroz vrlo duhovite stihove. Osim samog šahovskog metajezika, autori rabe i druga didaktička sredstva: križaljke, igru potapanja podmornica, rebuse, stripove… Didaktički je opravdano što u radnoj bilježnici nema atraktivne slikovne animacije iz udžbenika, već je forma klasična šahovska. Kroz lekcije u kojima se uče pravila šahovske igre, vrlo se nenametljivo provlače podaci iz povijesti šaha, šahovski bonton, misli poznatih velemajstora… Velika se pozornost pridaje vježbama kretanja figura: ta se poglavlja u šahovskim početnicama obično obrade u nekoliko rečenica, a zaboravlja se da je ovladavanje prostorom temeljna vještina koju početnik treba svladati. Uvježbati dijete da vidi da bijelim lovcem ili damom na a8 može uzeti figuru na h1 spada u najteže zadatke šahovskog instruktora. Vježbe bojanja polja didaktički su vrlo korisne, a do sada sam ih vidio jedino na računalnim šahovskim programima. Vrlo je slikovito prikazano zašto je šah više od igre: učenje sposobnosti da se samostalno donese trenutna odluka: i između ugodnih i neugodnih stvari (slika majke koja isprobava cipele i slika djevojčice koja se predomišlja hoće li se javiti na satu), i to u vrlo kratkom vremenskom razdoblju (slika dječaka koji se na pješačkom prijelazu predomišlja hoće li ga prijeći jer nije siguran hoće li automobil stati). Suprotstavljanje bijelog kralja i crnog viteza u bajci koja se provlači kroz udžbenik, pedagoška je poruka koju nećemo čuti ni od kojeg «službenog» pedagoga, a to je da je život nije samo povlađivanje i kompromis s našim bližnjima, već i neizbježna borba u kojoj se možemo služiti različitim sredstvima. No i ta je borba psihički podnošljiva ako se poštuju neka pravila. Ideja viteštva je, čini se, tek sa šahom dobila svoje pravo oživotvorenje (ili je možda tvorac ideje viteštva u srednjem vijeku tu ideju dobio kroz šah???).
Na kraju udžbenika rječnik je pojmova, i to ne samo šahovskih, za koje postoji vjerojatnost da ih dijete neće razumjeti. Možda će netko smatrati da takav rječnik nije potreban, no u današnje vrijeme, kad računala odvlače djecu od knjiga i kad sveopći vokabular postaje nezamislivo siromašan, on će u velikom broju slučajeva biti vrlo koristan. Šahovski metajezik koji i nije baš prejednostavan, vrlo će se nenametljivo «uvući pod kožu» već i predškolcu koji zna čitati. Kao jezikoslovcu, osobito mi je zadovoljstvo bilo čitati poglavlje o različitim nazivima za figure u raznim jezicima. Gotovo da bi moglo poslužiti kao dopuna uvodnim lingvističkim predavanjima o postanju različitih jezika: biblijska «kula Babilonska» zbog koje je Bog pomiješao jezike, a koji zapravo označavaju iste pojmove, samo što ih ljudi različito zamišljaju. Ima li boljeg načina promicanja bratstva među ljudima od činjenice koja je svakome jasna bez ikakve ideološke torture i komesarskih pranja mozgova, a to je da se šahisti svih boja kože, nacija i vjeroispovijesti odlično razumiju i da su jedno. Vjerujem da će zahvaljujući ovoj knjizi mnogo mladih ljudi zavoljeti šah i prepustiti se zadovoljstvima i emotivnim ispunjenjima koje samo ta preslika ideje Stvaranja svijeta može pružiti.
doc. dr. sc. Đuro Blažeka
